Spasavanje deteta u vodi: Davljenje dece je fatalno, ali 100 posto preventivno
Na bazenu sa ajkulicom i ribicom plivamo. Jutro, nema gužve. Posmatram ih kako uživaju... Vrisak prekida idilu "Vladoooo, beba plutaaaa!" Smrzo sam se. Vidim, beba u plićaku okrenuta licem u vodi. Na vidiku nikog. Trčim... Čuje se pištaljka. Uskače spasilac i vadi bebu. Stižu još trojica i doktor... Sklanjam decu. Situacija ni malo prijatna. Krajem oka vidim da rade reanimaciju... a zatim, doktor odnosi bebu, i spasilac se vraća na dužnost! Zbunjen, tražim odgovor... Prilazim čoveku kraj bazena na čijim leđima piše supervizor. Uz osmeh izgovara: "Ovo je bila vežba...". Laknulo mi je, jer je sve bilo toliko realno.
Najčešće žrtve davljenja su deca.
Šta da nije bila vežba spasavanja deteta u vodi?
Dečiji bazen do članaka. Šarene loptice plutaju, deca se prskaju. Roditelji neki u vodi uz mališane, a neki na ivici bazena, sede. Jedan spasilac na dužnosti. Gledam šta rade moja deca. Ajkulica je u tom momentu imao tri godine, a ribica dve. Na oku su mi, prskaju se. Igri u bazenu se priključuje dečak od oko tri godine sa mišićima na rukama. Mama i tata su uz njega, ali u nekom momentu okrenuli su leđa, zapričali se. Ovo stalno ponavljam, ali roditelji danas greše kada, stave detetu mišiće na ruke, i puste ga u bazen, da se igra, pliva u plićaku, misleći da je tako sigurno. Okrećem se da sklonim dečije igračke da neko ne zapne, vraćam pogled ka deci (to su sekunde) i vidim spasioca koji je bukvalno izleteo iz papuča i uleteo u bazen. Dečak sa mišićima se okliznuo, okrenuo na stomak, glavom u vodi i koprcao se. Od mišića nije mogao da se iščupa iz vode... Njegovi roditelji su i dalje pričali okrenuti leđima dok se sve to dešavalo... Ovo nije bila vežba! Sva sreća ishod je imao srećan kraj.
Osećaj da ipak decu u vodi neko stvarno posmatra i pravovremeno reaguje, ohrabruje! U oba slučaja pravovremena reakcija spasioca je bila ključna. Odgovornost naravno nije jedino na spasiocima, već na svima nama, kao i na roditeljma.
Greške koje su roditelji trogodišnjaka napravili, i time povećali rizik od davljenja u bazenu:
Nisu bili u blizini na dohvat ruke detetu
Stavili su detetu mišiće i opustili se
Okrenuli leđa detetu u vodi, zapričali se, tako da od buke i prskanja drugih u bazenu nisu imali, ni ton ni sliku
Nisu pričali sa detetom niti ga upozorili o potencijalnoj opasnosti
Oslonili su se na druge da više misle i paze o njihovom detetu u vodi
Ovo nije usamljen slučaj. Često roditelji su fizički sa decom u vodi, kraj bazena, ali nekako u mislima odlutaju, tako da ni ne primete znake koje im dete u vodi saopštava da je u opasnosti. Surovo, ali istinito je da utapanje, davljenje u vodi, uglavnom dolazi veoma tiho, a odnosi ono što nam je drago, u treptaju oka. Najčešće žrtve davljenja su deca. Kasno je kada se već nešto desi. Zato, nikada ne sklanjajte pogled sa deteta kada je u blizini vode ili u vodi, jer sekunda naše nepažnje može da nas košta!
Davljenje je fatalno, ali je na prvom mestu 100 posto preventivno.
Imajte na umu, da svaka prevencija, edukacija stručnog osoblja, roditelja, dece, čitave familije o bezbednosti u vodi i oko vode potencijalno može spasiti nekome život! Pored toga, treba da shvatimo da plivanje nije samo letnja avantura, već životna veština koju svako dete treba da savlada. Bez obzira na godišnje doba, prevencija, i bezbednost dece u vodi, na bazenu su na prvom mestu, 365 dana u godini.
Kako možemo da povećamo bezbednost dece u vodi i oko nje?
Svako ima svoju ulogu u procesu prevencije i edukacije u cilju sigurnosti dece u vodi. Ovo su samo neke od njih:
Plivači i neplivači: Bez obzira što deca znaju da plivaju ili su tek početnici, ne plivači, treba da imaju na umu šta se sme, a šta ne u i kraj vode (bez guranja, gnjuranja drugih...). Da savladaju osnovne spasilačke veštine kroz igru: okretanje u stranu, okretanje na i u vodi, održavanje plovnosti sa i bez pomagala i ponašanje nakon skoka ili pada u vodu.
Treneri plivanja: Njihov zadatak je ne samo da ih nauče da plivaju, već i kako da budu sigurni u vodi i oko nje. Da znaju i poštuju kućni red i pravila ponašanja na bazenu.
Spasioci i stručna služba: Neophodno je da imaju česte provere znanja i veština. Da imaju oči na "leđima" i jasnu sliku celog bazena. Da su dobro organizovani i imaju pripremljene planove za vanredne situacije i dobro uigran tim u svakoj situaciji.
Roditelji: Svaki put kada deca krenu sa društvom na kupanje podsetite ih da moraju da budu svesna, da nisu oni spasioci. Da u takvim situacijama treba da daju svoj maksimum, ali da prvo zaštite sebe, kako ne bi bila dupla tragedija. Kada ste sa njima na bazenu uvek neka su vam na dohvat ruke ili na oku, pod nadzorom sve vreme…
Babe, tekte, stričevi, familija su tu takođe, da kroz konstantne priče edukuju dodatno decu i ukazuju im da i kada su kraj vode ili u vodi srećni da vode računa o sebi i drugima...
Mediji u najširem smislu: Da ne teže samo senzacinalnosti i izveštavanju, već da se pozabave i edukacijom i prevencijom najšire javnosti. Da se ne bave ovakvim temama samo kada se već nešto loše desi, već da budu stalno angažovani i podižu svest ljudi o bezbednosti u, na i oko vodenih površina…
Država: Da omogući optimalne uslove da svako dete i pojedinac nauči da pliva i bude bezbedno u vodi. Država bez neplivača je ujedno i država zdravih i bezbednih ljudi u vodi…
Nemojte posle da se pitamo: Ko je kriv što nam se deca dave na bazenima?
Davljenje je treći vodeći uzročnik smrti širom sveta
A u većini slučajeva prvi uzrok smrti kod dece uzrasta do četiri godine, a drugi uzročnik kod dece od 5 do 19 godina.
Čak 69 odsto dece od 12 do 36 meseci se udavi van časa plivanja
Dete do 15 kg može da se utopi za svega 30 sekundi!
Oko 50% neželjenog utapanja dece dešava se na javnim bazenima. Sa druge strane, fatalna davljenja se pored javnih kupališta dešavaju i u kućnim bazenima.
Život je lepši kada plivate!